Digitalni alati

Razvoj digitalnih tehnologija omogućio je nove oblike komunikacije, razmjene informacija i pružanja podrške, čime su otvorene dodatne mogućnosti za rad s korisnicima kojima je zbog zdravstvenih, socijalnih ili geografskih okolnosti otežan pristup uslugama. Istodobno, sve veći broj istraživanja pokazuje da uspješna primjena digitalnih rješenja ne ovisi samo o dostupnosti tehnologije. Jednako su važni digitalne kompetencije stručnjaka i korisnika, dostupnost odgovarajuće infrastrukture te zaštita privatnosti i sigurnosti podataka (Bruheim-Escobar i sur., 2026).

Kada udaljenost ne mora biti prepreka

Jedan od izazova u radu s ranjivim skupinama jest osigurati kontinuitet podrške kada osobni susret nije moguć. Razlozi mogu biti različiti. Ponekad korisnici žive daleko od ustanova koje pružaju potrebne usluge, nekima zdravstveno stanje ili smanjena pokretljivost otežavaju dolazak, a katkad obiteljske ili životne okolnosti zahtijevaju fleksibilnije oblike rada.

Razvoj videokonferencijskih platformi omogućio je održavanje individualnih savjetovanja, grupnih susreta, edukacija i supervizija na daljinu. Sustavni pregledi istraživanja pokazuju da se brojni oblici psihološkog savjetovanja i psihosocijalne podrške mogu uspješno provoditi putem digitalnih komunikacijskih kanala kada su jasno definirani ciljevi rada, osigurana zaštita privatnosti te odabrani odgovarajući načini komunikacije (Appleton i sur., 2021). Takav način rada ne zamjenjuje neposredan kontakt, nego ga nadopunjuje u situacijama kada je to potrebno.

Vrijednost komunikacijskih tehnologija najbolje se vidi u slučajevima kada upravo one uklanjaju prepreku zbog koje bi korisnik ostao bez podrške. To može biti osoba koja živi u ruralnom području, starija osoba kojoj je otežano putovanje, roditelj koji skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju ili osoba koja se privremeno nalazi izvan mjesta stanovanja. U takvim okolnostima mogućnost održavanja redovitog kontakta može pridonijeti kontinuitetu stručnog rada i osjećaju sigurnosti korisnika.

Ipak, uspješnost ovakvog načina rada ne ovisi samo o tehnologiji. Pouzdana internetska veza, osnovne digitalne vještine te jasno definirana pravila zaštite privatnosti preduvjet su kvalitetnog i sigurnog pružanja usluga na daljinu. Upravo zato komunikacijske tehnologije treba promatrati kao jedan od alata koji stručnjacima omogućuje veću fleksibilnost, a ne kao zamjenu za neposredan rad.

Tehnologija koja povećava samostalnost

Dok komunikacijske tehnologije povezuju stručnjake i korisnike, mobilne i asistivne tehnologije često postaju dio svakodnevnog života. Njihova najveća vrijednost nije u samoj tehnologiji, nego u mogućnosti da korisnicima omoguće veću samostalnost i aktivnije sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima.

Veća samostalnost često se ostvaruje kroz niz naizgled jednostavnih zadataka koje većina ljudi obavlja bez razmišljanja, poput čitanja deklaracije na proizvodu, prepoznavanja predmeta, snalaženja u prostoru ili pridržavanja rasporeda uzimanja terapije. Kada takve aktivnosti postanu izazov, odgovarajuća digitalna rješenja mogu znatno olakšati svakodnevno funkcioniranje.

Primjerice, osobe s oštećenjem vida mogu koristiti aplikacije koje prepoznaju tekst, opisuju prostor ili identificiraju predmete pomoću kamere mobilnog uređaja. Druge aplikacije omogućuju povezivanje s volonterima koji putem videopoziva mogu pomoći pri obavljanju svakodnevnih zadataka. Slična rješenja razvijena su i za podsjećanje na uzimanje terapije, organizaciju dnevnih aktivnosti, navigaciju ili potpomognutu i alternativnu komunikaciju osoba koje imaju teškoće u govoru i komunikaciji.

Takvi alati ne zamjenjuju stručnu podršku, ali mogu povećati samostalnost između susreta sa stručnjacima i smanjiti potrebu za pomoći u svakodnevnim situacijama. Time se korisnicima omogućuje veća neovisnost, a stručnjacima dodatna mogućnost osnaživanja osoba s kojima rade.

Važnost asistivnih tehnologija prepoznaje i Svjetska zdravstvena organizacija, koja procjenjuje da će zbog starenja stanovništva i povećanja broja osoba koje žive s kroničnim zdravstvenim stanjima potreba za takvim rješenjima nastaviti rasti (World Health Organization, 2022). Međutim, istraživanja istodobno upozoravaju da dostupnost tehnologije nije dovoljna. Jednako su važni edukacija korisnika, podrška pri korištenju te financijska dostupnost pomagala. Drugim riječima, tehnologija svoju punu vrijednost ostvaruje tek kada se uspješno uklopi u svakodnevni život korisnika.

Ova je spoznaja važna i u širem kontekstu rada s ranjivim skupinama. Digitalni alat može biti kvalitetno osmišljen, ali njegova će korist biti ograničena ako korisnici nemaju pristup odgovarajućim uređajima, internetu ili podršci potrebnoj za njegovo korištenje. Zato se uz razvoj novih tehnologija sve više naglašava važnost digitalne uključenosti, odnosno stvaranja uvjeta u kojima će digitalna rješenja doista biti dostupna svima kojima mogu koristiti (Bruheim-Escobar i sur., 2026).

Virtualna i proširena stvarnost otvaraju nove mogućnosti podrške

Kada se spomenu virtualna ili proširena stvarnost, većina ljudi najprije pomisli na videoigre ili zabavu. Posljednjih godina, međutim, ove tehnologije sve češće pronalaze primjenu u obrazovanju, rehabilitaciji i psihosocijalnoj podršci. Njihova vrijednost proizlazi iz mogućnosti stvaranja sigurnih i kontroliranih okruženja u kojima korisnici mogu učiti, uvježbavati određene vještine ili kreativno izraziti vlastita iskustva.

Primjer takve primjene donosi projekt Painting Freedom Across Borders, koji je proveo UNHCR Innovation Service. Mladi izbjeglice iz Ugande, Indonezije, Alžira i Češke sudjelovali su u zajedničkom stvaranju virtualnih prostora koristeći digitalno slikanje u okruženju virtualne stvarnosti. Projekt nije bio usmjeren na učenje tehnologije, nego na stvaranje prostora u kojem su sudionici mogli podijeliti svoja iskustva, razvijati osjećaj pripadnosti zajednici i izraziti emocije koje je često teško prenijeti riječima. Digitalna umjetnost u ovom je slučaju poslužila kao sredstvo psihosocijalne podrške, a ne kao cilj sama po sebi (UNHCR Innovation Service, 2024).

Mogućnosti imerzivnih tehnologija nisu ograničene samo na likovno izražavanje. Novija istraživanja opisuju njihovu primjenu u uvježbavanju socijalnih situacija kod osoba iz spektra autizma, rehabilitaciji nakon ozljeda ili bolesti te razvoju komunikacijskih i socijalnih vještina u sigurnom okruženju. Korisnici mogu više puta ponavljati aktivnosti koje im predstavljaju izazov, bez pritiska koji često postoji u stvarnim situacijama.

Sličan pristup primijenjen je i u europskom projektu Healing Nature, predstavljenom u Klinici za dječje bolesti Zagreb. U projektu su umjetnici, zdravstveni djelatnici i tehnološki stručnjaci zajednički razvili interaktivne sadržaje temeljene na proširenoj stvarnosti kako bi bolnički prostor učinili ugodnijim za djecu tijekom liječenja. Cilj nije bio uvesti novu tehnologiju u bolnicu, nego djeci ponuditi poticajnije okruženje koje može ublažiti stres povezan s boravkom u zdravstvenoj ustanovi. Ovakvi primjeri pokazuju da tehnologija može imati važnu ulogu i u stvaranju okruženja koje pridonosi dobrobiti korisnika.

Umjetna inteligencija kao podrška stručnom radu

Malo koja je tehnologija posljednjih godina izazvala toliko interesa kao umjetna inteligencija. Za razliku od komunikacijskih ili asistivnih tehnologija, njezina se primjena u radu s ranjivim skupinama još intenzivno razvija. Zbog toga je važno razlikovati mogućnosti koje su već potvrđene u praksi od onih koje tek treba dodatno istražiti.

Generativna umjetna inteligencija već sada može pomoći u pripremi obrazovnih materijala prilagođenih različitim korisnicima, pojednostavljivanju složenih tekstova, prevođenju sadržaja ili izradi komunikacijskih materijala na različitim jezicima. Takva rješenja mogu biti korisna stručnjacima koji rade s osobama različite razine pismenosti, migrantima i izbjeglicama ili korisnicima kojima je potrebno prilagoditi informacije kako bi bile razumljivije.

Istodobno, većina autora upozorava da umjetnu inteligenciju treba promatrati kao pomoćni alat, a ne kao zamjenu za profesionalno prosuđivanje. Pitanja zaštite privatnosti, mogućih algoritamskih pristranosti, transparentnosti sustava i odgovornosti pri donošenju odluka posebno su važna kada se radi s ranjivim skupinama. Upravo zato stručnjaci naglašavaju potrebu za kritičkim pristupom i odgovornom primjenom umjetne inteligencije, uz zadržavanje ljudske procjene u svim odlukama koje mogu utjecati na prava, sigurnost i dobrobit korisnika.

Zaključak

Digitalni alati danas obuhvaćaju mnogo više od videokonferencijskih platformi ili mobilnih aplikacija. Njihova primjena postupno se širi na područja komunikacije, obrazovanja, rehabilitacije, psihosocijalne podrške i svakodnevnog funkcioniranja korisnika. Primjeri predstavljeni u ovom članku pokazuju da tehnologija može pomoći u uklanjanju različitih prepreka s kojima se ranjive skupine susreću, bilo da je riječ o otežanom pristupu uslugama, potrebi za većom samostalnošću, komunikacijskim izazovima ili pronalaženju novih načina izražavanja.

Istodobno, nijedna tehnologija nije univerzalno rješenje. Uspješna primjena ovisi o potrebama korisnika, kompetencijama stručnjaka, dostupnosti odgovarajuće infrastrukture i etičnoj primjeni digitalnih rješenja. Upravo zato tehnologiju treba promatrati kao sredstvo koje može proširiti mogućnosti stručnog rada, a ne kao njegovu zamjenu.

Brojni digitalni alati već su dostupni i svakodnevno se razvijaju. Njihovo upoznavanje ne znači da će biti prikladni za svaku situaciju ili svakog korisnika, ali može pomoći stručnjacima i volonterima da prepoznaju nova rješenja koja vrijedi razmotriti u vlastitoj praksi.