Kroz glazbu do zajedničkog jezika

"Znam ti pokret, ali ime mi bježi" s ciljem upoznavanja, smanjenja početne nelagode, razvoja osjećaja pripadnosti skupini i poticanja neverbalnog izražavanja.

Djeca i voditelj stoje u krugu. Voditelj započinje kako bi pokazao primjer.

Svako dijete redom izgovori svoje ime, osmisli jedan jednostavan pokret (npr. mahanje, okret, pljesak, skok, poza ili pokret rukama).

Nakon svakog predstavljanja cijela skupina zajedno izgovori ime djeteta, ponovi njegov pokret, pozdravi ga riječima: "Bok, [ime]!"

Kada svi završe prvi krug, slijedi drugi krug.

Sada svako dijete ponovno izvede svoj pokret, cijela skupina ga ponovi, dijete s njegove desne strane prilazi i daje mu "pet" ili "high five".

Body percussion - zajednički ritam.

Voditelj pokazuje jednostavne obrasce:

• pljesak
• udarac po bedrima
• pucketanje prstima
• tapkanje nogama

Djeca prvo ponavljaju ritam. Kasnije svako dijete može predložiti jedan ritam od četiri pokreta koji svi zajedno izvedu. Na kraju cijela skupina pokušava izvesti jedan zajednički "koncert".

Glazbeni kipovi s emocijama:

Pušta se glazba.

Djeca se slobodno kreću prostorom.

Kad glazba stane, voditelj kaže neku od emocija (npr. veselje, iznenađenje, hrabrost, mir, znatiželja, ponos). Djeca se "zamrznu" u pozi koja pokazuje tu emociju. Može se kratko prokomentirati:

"Kako si pokazao hrabrost bez ijedne riječi?" Time se potiče emocionalno izražavanje bez potrebe da djeca pričaju o vlastitim iskustvima.

U drugom dijelu radionice djeca izrađuju svoje šuškalice s ciljem poticanja kreativnosti, osjećaja uspješnosti i suradnje. Djeca će izraditi jednostavan glazbeni instrument koji će koristiti u završnoj aktivnosti.

Svako dijete odabire jedan komad čiste reciklirane ambalaže (plastičnu bocu, kartonsku tubu, plastičnu posudicu ili drugi prikladan spremnik). U odabranu ambalažu stavlja materijal za ispunu (npr. rižu, leću, kukuruz, perlice ili drugi sitni materijal), pri čemu može isprobati različite količine i vrste kako bi dobilo zvuk koji mu se najviše sviđa.

Nakon zatvaranja ambalaže ljepljivom trakom ili drugim prikladnim načinom, djeca ukrašavaju svoju šuškalicu papirom u boji, flomasterima, naljepnicama ili drugim dostupnim materijalima. Tijekom aktivnosti u pozadini može svirati lagana instrumentalna glazba koja pridonosi opuštenoj atmosferi i potiče spontanu komunikaciju među djecom.

Na kraju aktivnosti svako dijete kratko isproba svoju šuškalicu kako bi provjerilo njezin zvuk i pripremilo se za zajednički završetak radionice.

Od glasnog ritma do tišine s ciljem zajedničkog završetka radionice, doživljaja osjećaja zajedništva te postupnog prelaska iz aktivne igre u mirnu i opuštenu atmosferu.

Djeca stanu ili sjednu u krug sa svojim šuškalicama. Na znak voditelja svi zajedno započinju svirati slobodnim ritmom, prvo glasnije i energičnije. Voditelj zatim postupno usporava pokrete i pokazuje djeci da ritam postaje sve sporiji i tiši. Djeca prate voditelja, smanjuju glasnoću i intenzitet sviranja dok se ne postigne gotovo potpuna tišina.

Nakon nekoliko trenutaka tišine voditelj zahvaljuje djeci na zajedničkom druženju i poziva ih da svoje šuškalice ponesu kući kao uspomenu na radionicu i podsjetnik na zajedničko stvaranje, igru i druženje.